Priča o dvije koke...
Danijel Bićanić
20.12.2016.
Jednom davno živjele su dvije koke.
Jedna koka živjela je u kokošinjcu - prekrasnom, prostranom, čistom i lijepom kavezu. Bila je to jedna dobro ugojena, reklo bi se - debela koka. Pera su joj bila meka i bujna a krijesta blistavo crvena. Prava gospođa koka - nema šta!
Debela koka nije nikad morala razmišljati o tome otkud hrana u njezinoj zdjeli. Netko je jednostavno tu zdjelu svaki dan punio.
Debela koka je živjela ugodnim i neopterećenim te pomalo monotonim životom i - zaista je uživala u njemu!
Druga koka je živjela u divljini - u obližnjem šumarku, sama i bez ičije pomoći. Vidjelo se to i na jadnoj koki. Bila je to najmršavija koka koju možete zamisliti.
Iz mjesta gdje bi, inače, trebala biti mesnata guza virila su samo dva polomljena pera - od ukupno 7 na njezinom tijelu. Kljun joj je bio polomljen pri vrhu a krijesta nemarno visila preko desnog oka tako da je koka ličila na kakvog gusara.
Život nije baš mazio mršavu koku i svaki dan je za nju bio prava borba...
Jednoga dana u kokošinjac je provalila lisica. Debela koka je pokušala pobjeći, ali, na žalost, zaglavila se u procjepu između kokošinjca i žice. Spasa joj nije bilo. Za iskusnog lovca debela je koka tako postala lak i nadasve ukusan zalogaj.
Napuštajući kokošinjac lisica primijeti mršavu kokoš i krene ka njoj. "Mršavi desert, ali desert", pomisli lisica.
No u tom trenutku mršava koka "opali" liju onim polomljenim kljunom po njušci i u djeliću sekunde brzim trkom nestane u zaštiti šumarka.
Lisica, iznenađena, reče sebi: "Nema koke do debele i spore koke".
Zatim se zadovoljno počeše po punom trbuhu, nakrivi bijele brkove u osmijeh i krene svojim putem - u potragu za nekim novim, debelim kokama...
P.S.
Zabavna basna ili prodajna metafora...?
