Znate li što povezuje ego i sapun?
Danijel Bićanić
27.8.2014.
Sigurno znate za drevnu dilemu: Što je nastalo prije – kokoš ili jaje?
S obzirom na nekoliko posljednjih iskustava u radu sa klijentima, ali i iz osobnog života, pokušat ću redefinirati ovo pitanje: Što je nastalo prije - ego ili problem?
Da se razumijemo – općenito i u pravilu nemam ništa protiv ega. Poznati psihologijski testovi čak kažu da je npr. pozitivan ego odlična karakterna osobina svakog uspješnog prodajnog profesionalca. Ego, u svom pozitivnom obliku, nas tjera prema naprijed. Ego nas navodi na postizanje što boljeg rezultata (što god željeli postići) jer osjećamo da mi taj uspjeh i zaslužujemo. U konačnici, ništa ne govori protiv toga da ponekad stavimo sebe na prvo mjesto…
Međutim, u mnogim situacijama upravo je naš ego ponekad i glavna prepreka rješavanju problema sa kojima se susrećemo. U biti, upravo sam se zadnjih dana pitao: je li problem nastao zbog ega, ili ego ne dopušta da vidimo problem?
Evo par situacija koje su me navele na ova pomalo filozofska promišljanja:
1. Iskusan prodajni profesionalac tijekom edukacije jednostavno odbija bilo kakve prijedloge za poboljšanje. Smatra da je dovoljno dobar (u biti - najbolji u timu) i njegov ego ga zasljepljuje u tolikoj mjeri da ne primjećuje kako mu i tim i poslodavac polako „sapunjaju“ dasku jer sa njim više nije moguće surađivati.
2. Menadžer srednje razine i srednjih godina koji je izgubio posao prije nekoliko godina i ne uspijeva naći novi. Vrijeme i brutalnost tržišta rada ga polako gaze, a on još uvijek smatra da je „predobar“ za manje plaćene poslove i niža radna mjesta. Ne vidi kako i njemu život „sapunja“ dasku sa koje bi mogao lako skliznuti u trajnu nezapošljivost. Ako je netko nastradao u ovoj krizi, to su upravo „middle“ menadžeri.
3. Poduzetnik i vlasnik uspješne tvrtke srednje veličine koji se odbija suočiti sa činjenicom da su ga „prešišali“ veličina poslovanja, tržišne promjene i vlastiti nedostaci te uporno pokušava zadržati uzde u rukama dok „konji“ (čitaj poslovanje) polako vuku svaki na svoju stranu. Umjesto da prepusti mlađima i sposobnijima, on je toliko stisnuo guzicu na direktorskoj stolici da ne bi ni igla prošla. Pogađate… I njemu realnost polako „sapunja“ dasku, bez obzira što se radi o dasci od mahagonija…
Povijest kaže da je svaki pobjedonosni rimski vojskovođa, pri trijumfalnom ulasku u antičku prijestolnicu i uz gromoglasne povike divljenja masa, imao pratitelja na borbenim kolima koji mu je šaputao u uho: „Memento homo“ - „Zapamti, samo si čovjek!“…
Nemojmo zaboraviti – i nama je potreban netko tko će nam svatko toliko reći: „Zapamti, samo si čovjek – sa svim ograničenjima i manama!“.
Nemojmo dopustiti (mislim i na sebe) da nam ego „sapunja“ poslovnu i životnu dasku!
Jedna ste od onih osoba koja neprekidno ulaže u svoje prodajno znanje?
Prijavite se na naš mjesečni edukativni newsletter na www.bicanic-consulting.eu!