Odnos djelatnika prodaje s jedne strane i djelatnika proizvodnje, IT-a, logistike i drugih “inženjerskih” odjela s druge strane mogao bi se svesti na slijedeću (izmišljenu) anegdotu: Sjede dva vojnika u rovu…
Jedan je prije rata bio prodajni predstavnik a drugi IT inženjer. Stiže zapovijed za juriš. Vojnik-prodajni predstavnik se u trenu diže na noge i zakrvavljenih očiju i pun adrenalina uz povike “JUUUUUUURIIIIIŠŠŠ braćo!!!” skače preko ruba rova…
A vojnik-inženjer će vidno izritirano, ali potpuno smireno, na to reći: “Ček, ček, ček… Di ćeš k’o muva bez glave… Aj’ da prvo izračunamo razdaljinu do neprijatelja… Pa onda domet njegovog naoružanja…. Pa smjer vjetra i reljefne specifičnosti terena…. U konačnici, zašto bih ja uopće sudjelovao u svemu tome…?”.
Što me navelo da izmislim ovu čudnu priču?
U zadnjih deset dana sam, slučajno i bez namjere, odvojeno razgovarao sa tri poduzetnika i menadžera koji su svi, kao u zboru, rekli da muče istu muku: Njihova se prodaja ne slaže baš previše sa njihovim IT-em tj. proizvodnjom tj. logistikom itd i obratno. Frkću tako oni jedni na druge , reže i dahću jedni na druge kroz dobar dio dana kao dva mačora posvađana oko kakve lijepe mace. Jedni drugima podmeću pedale, miniraju si projekte, usporavaju rad i generalno si natežu živce.
U tom neslaganju troši se ogromna energija koja bi, da se uloži u bilo što pozitivnije, donijela ogromne pomake – kažu poduzetnici i menadžeri koji su na kraju snaga po tom pitanju. Svakodnevna poslovna praksa ukazuje zaista na to da (pre)često između tih ključnih odjela u značajnom broju tvrtki odnosi nisu na, nazovimo to, produktivnoj razini.
Znate što? Nemam iluzija kako ću sa ovim mojim škrabatlukom značajno promijeniti takvu situaciju na bolje.
Međutim, možda mogu pojačati svijest o tom, po meni, vrlo ozbiljnom problemu i tako navesti tebe, poštovani čitatelju prodavaču, i tebe, poštovani čitatelju inženjeru, da se malo zamislite i pokušati napraviti korak jedan prema drugom koji ipak neće biti samo priprema za mae geri desnom nogom.
Problem u tome što se vas dvojica ne slažete je u tome što, u biti, jedan bez drugog ne možete.
Ti, dragi čitatelju prodavaču, bi bez inženjera zaista bio “ukokan” u prvom trenutku čim bi iskočio na tržište da ti nije inženjera i njegove tehničke stručnosti, tehničke kreativnosti i, da, tehničke zaluđenosti. Da ti nije inženjera i njegova upozorenja, ti bi obećao vlastitu majku i bogu i vragu samo da prodaš, a poslije nek’ inženjer smisli to što si prodao. Zapamti, jedino je tvoj inženjer u stanju napraviti nešto što ćeš moći ponuditi kupcu i pozitivno razlikovati se od konkurencije. Da, inženjeri znaju biti spori, naporni, šutljivi, zatvoreni u svoj “proizvodni” svijet bez razumijevanja za realnosti tržišta. Pomiri se sa tim i budi sretan da imaš svog inženjera koji dobro radi svoj posao…
A ti, dragi čitatelju inženjeru, tebi ne bi kruna pala sa glave kad bi malo češće provirio glavu izvan svog svijeta i shvatio da tamo negdje, u bijelome svijetu, iza horizonta, postoje ljudi koje, od milja, nazivamo kupcima, klijentima ili korisnicima. O daaa, ne bi vjerovao, postoje zaista ljudi i firme koji su zapravo ti koji će koristiti to što ti stvoriš svojim zlatnim rukama. Znam što ćeš sad reći. Ti ne razumiješ te ljude i njihov jezik, njihovo razmišljanje i zašto uopće oni postoje kad su tako očigledno suvišni. E pa dragi moj inženjerski “Sheldone Cooperu”, upravo zato ti trebaju prodavači. Oni su, sa svim svojim prednostima i manama, jedini prevoditelji tog čudnog jezika tih čudnih ljudi koji ti stoje na raspolaganju. Da, nekad će doći sa nemogućim zahtjevima. Da, nekad će ti zagorčati život sa nepotrebnim detaljima. Da, nekad će biti nemoguće nepredvidljivi. Pomiri se sa tim i budi sretan da imaš svog prodavača koji dobro radi svoj posao…
P.S.
Ona dva jadnička u rovu su sigurno preživjeli ako su se… oslonili jedan na drugog…
