Znate li onaj vic o Hasi koji je poslao fotku majci iz vojske na kojoj on ponosno stoji pored svog konja uz poruku: “Ja sam ovaj sa lijeve strane…”?
Meni je vic super, ali zna biti i vrlo poučan za voditelje prodajnih (i drugih) timova u mnogim hrvatskim tvrtkama.
Naime, gledajući poneke prodajne voditelje i njihove timove u hrvatskoj prodajnoj praksi, ne mogu a da se ne sjetim ovog vica. Zaista je nekad teško razlikovati tko tu koga vodi – voditelj prodavače ili prodavači voditelja.
Posebno je gadno kad u timu imate nekoliko “prodajnih zvijezda” (ili onih koji misle da to jesu). Sve redom prodajni junak do junaka.
I možda su im prodajni rezultati zaista sjajni. I prodajni voditelj im zaista nekad može samo nježno maziti “grivu” kako ih slučajno ne bi naljutio – “Ne dao bog da mi ode u konkurenciju – otići će sa njim i 40% portfelja!”.
Caka je ponekad u tome da je tim kolegama, osim rezultata, sve ostalo u banani (npr. odnos sa kolegama, odnos prema voditelju, odnos prema poslodavcu…).
Neupozoren i ostavljen da “trčkara” po “timskoj livadi” kako mu se čefne, osokolit će se takav “junak” pa će se početi petljati i u stvari koje ga se ne tiču. Počet će igrati svoje igre, stvarati svoje “klanove” i generalno otežavati voditelju život – uzduž i popreko.
I u jednom trenutku… HOP! – voditelj shvati da mu uzde više ne vire iz ruku nego iz usta.
Imajmo na umu slijedeće: uspješni prodavači uglavnom imaju i uspješan ego. Sjajno je dok taj ego razmišlja timski (barem u normalnim okvirima). Kad taj ego usmjeri svoju snagu prema različitim destruktivnim ponašanjima… E, onda bolje poduzmite nešto. U protivnom, u vašem će smjeru brzim kasom stići veliki problemi…