Vjerovali vi ili ne, i prodavači su ljudi – izloženi svim vrstama omaški u razmišljanju i djelovanju kao i sva druga ljudska bića. Jedna od posebno rizičnih manifestacija te ljudskosti vidljiva je u “bahatluku” kojem se može svjedočiti kod nekih od nas. Kad bolje razmislim, samo je jedna stvar tužnija od neuspješnog prodavača koji traži izgovore u svima i svemu, a ne prvenstveno u sebi. A to je bahati prodavač koji misli da je uhvatio … za jaja.
Do sada sam se upoznao sa dva načina kako se “rađa” prodajni bahatluk:
“brend” bahatluk – prodajni profesionalci koji se previše oslanjaju na brend onog što prodaju a premalo na vlastite sposobnosti. Oni misle da su svemoćni, a zapravo je snaga brenda njihove ponude glavni motor prodajnog uspjeha;
“rezultatski” bahatluk – radi se o prodavačima koji su došli na vrh kad su u pitanju njihovi prodajni rezultati. I pogled koji im se pruža sa te visine daje im za pravo (barem tako isti smatraju) da sve ispod sebe gledaju kao na manje vrijedne. Problem je samo u tome što je puno lakše doći, nego ostati na vrhu.
Bahatost je, dakle, često neželjena “kćer” brenda i neplanirani sin “uspjeha”. A još češće na kraju stvari završe tako da bahati prodavač ostane “siroče” – ostavljen od svih – timskih kolega, tvrtke, kupaca i uspjeha.
Bolna je to škola čiju su lekciju naučili, uče i naučit će mnogi…