Tema ovog teksta pala mi je na pamet vozeći se iza gradskog autobusa kojemu je na guzici velikim slovima pisalo: “Vozim se na plin, prema prirodi sam pristojan i fin”.
Prije nešto više od 5 godina surađivao sam sa tvrtkom koja je upravo plin prepoznala kao gorivo budućnosti kada su u pitanju dostavna vozila i vozila gradskog prijevoza. Izradili su posebne punionice i iste ponudili tržištu… bezuspješno. Očito još nije bilo vrijeme očito.
Danas? Autobusa na plin i punionica na kojima isti toče svoje gorivo ima svuda po Hrvatskoj. Rekao bi sad možda netko kako bi možda pravi prodavač uspio prije 5 godina prodati tu punionicu. Pravi prodavač koji je toliko dobar da bi mogao prodati i snijeg eskimima. Iz ove današnje perspektive i sa ponešto osobnog i tuđeg prodajnog iskustva, mogu reći kako niti takav prodavač ne bi imao uspjeha.
Jer prodavači koji su u stanju “prodati snijeg eskimima”, u biti, nisu učinili ništa posebno. Eskimi već poznaju snijeg, znaju što je snijeg i čemu služi snijeg. Ako netko ima uspjeha u prodaji nečeg sasvim novog i nepoznatog na tržištu, onda su to prodavači i tvrtke koje znaju “prodati kupaće gaće eskimima”.
Dakle, nešto što “eskimi” nikad nisu vidjeli u svom životu, ne znaju čemu služi i koja bi im bila korist od toga. E, to su prodajni “igrači” pred kojima se treba nakloniti. Ljudi sa dovoljno upornosti, kreativnosti i vjere u vlastitu ponudu te sa vizijom dugoročnog uspjeha. U Hrvatskoj ima mnogo tvrtki i prodavača koji pokušavaju prodati kupaće eskimima.
Ovaj tekst pišem za njih. Momci i cure – svaka vam čast!