“Jednog je jutra Pale ustao vrlo rano. Nije mu se više spavalo pa se izvukao iz kreveta. Svuda je vladala tišina ali on se nije bojao…”
Ovako počinje poznata priča o Paletu i tome kako je dječak ostao sam na svijetu. Nekima više, nekima manje draga priča iz djetinjstva ima (kao i sve u životu) poveznice i sa životom nas prodavača. Priča je to u kojoj se često prepoznaju prodavači koji su – kako da to kažem – “usamljeni”. “Usamljeni” prodavači su prodavači koji djeluju geografski udaljeno od svoje centrale. Dolaze u tvrtku jednom u mjesec, dva ili čak tri mjeseca. Vukovi su to samotnjaci koji uporno i sistematično tumaraju po tržištu “njušeći” prodajne prilike. Moraš biti od posebnog materijala sazdan kako izdržao taj način života. Mislim da bi i poznati televizijski avanturista Bear Grylls imao što naučiti o preživljavanju u divljini od tih prodavača.
No, čak i ti “prodajni komandosi” imaju svoju ahilovu petu. Upravo je udaljenost od matice ono što ih čini ranjivim. Ranjivim za utjecaj okoline u kojoj se redovito kreću i sa kojom komuniciraju. Evo, recimo, ako se taj prodavač redovito susreće sa primjedbom cijene kao isključivom preprekom za suradnju sa klijentom i kupcem, tada ta primjedba postaje potencijalna “Parisova strijela” koja će ugroziti prodavača. “Jednom neka mi kažu da je cijena problem i neću to shvatiti kao prepreku. Drugi put neka mi to kažu i prijeći ću preko toga. Treći put neka mi kažu i ja ću vjerovati u to…”
Ovako to nekako možda zvuči u glavi prodavača koji, u nedostatku redovitog kontakta za svojim voditeljom, timom ili tvrtkom vodi ljutu bitku sa vlastitim mislima. Ne mora to biti pitanje cijene. I svaka druga primjedba, ako dovoljno puta ponavljana, može postati “neprijeporna istina” ukoliko ti naši “daljinci” nemaju sustavnu podršku od strane centrale.
Stoga brinite o svojim timskim kolegama koji negdje tamo daleko biju ljute bitke i održavajte životno važne “logističke” rute motivacijske opskrbe!